Zašto DSS-ov program ekonomskog razvoja Srbije ubija privredu? - Akter
Prijavite se novi otvoreni treninzi počinju na proleće 2010 godine.
Autor: Miodrag Kostić - Akter magazin - Ponedeljak, 12 jul 2010
Sledeći tekst >>
11 načina da ubijete Srpsku privredu
Čitam u nedeljnoj politici na celoj strani plaćeni oglas pismo potpredsednika DSS-a premijeru Mirku Cvetkoviću. U gusto kucanom tekstu detaljno se opisuje katastrofalno stanje srpske privrede i na kraju teksta poziva premijer da podnese ostavku i prepusti svoje radno mesto sposobnijima. Naravno ti “sposobniji“ će onda primeniti njihov (DSS-ov) Program Razvoja Srbije od 2009 do 2012 i od Srbije načiniti Švajcarsku. Idite na sajt Ekonomskog Saveta DSS-a i preuzmite ovaj dokumenat. Evo liste predloga iz tog programa i šta bi se desilo kada bi se oni primenili:
1. Obezbeđenje likvidnosti privrede
Kao u vreme druga Tita i socijalističke izgradnje formirati fond kojima će se veštački pomoći likvidnost Srpskih preduzeća. Nema kapitalizma, nema tržišta, umesto da nesposobni propadnu i prepuste mesto sposobnima, davaće se transfuzija mrtvim preduzećima čiji vlasnici glasaju za DSS. A treba pomoći i nelikvidnim tajkunima da vrate dugove bankama koje su uzeli da bi sebi kupili još lepše i velelepnije jahte.
2. Šest milijardi evra od Rusa za investicije u domaću privredu
Ko što Koštunica reče: “Nijedan kredit nije skup ako je namenjen razvoju privrede“ (još kad se lično ugradiš sa par %). Tako je u Srbiju od 2000 naovamo ušlo nekih četrdesetak milijardi dolara kojima su pomagane investicije u domaću privredu, posebno na Dedinju, po luksuznim Jadranskim marinama, kao i razvoj automobilizma, posebno džipova velike kubikaže, jer se to pokazalo kao izuzetno stimulativno po razvoj domaće proizvodnje podnih prostirki za džipove.
3. Podsticanje privredne aktivnosti i potrošnje
Kaže: “Rast tražnje biće ostvaren na osnovu smanjenja cena!“ Interesuje me kako u kapitalizmu možete naterati kapitalistu da snizi cene proizvoda? To čak ni Kardelju nije uspelo, jer se dekretima čak ni u socijalizmu ne mogu veštački sniziti cene i povećati potrošnja. Posebno u sadašnjim uslovima gde proizvodnja i sa postojećim cenama jedva da je profitabilna. Možda ako bi organizovali veliki miting ispred skupštine, proglasili cene nižima i krenuli da palimo ambasade kako bi potvrdili istinitost ove sulude tvrdnje.
4. Povećanje subvencija poljoprivredi sa 100% otkupa
U prevodu, to je potpuno ubijanje tržišta, kraj kapitalističke privrede i vraćanje na sovhoze i kolhoze, jedino što je u vreme Staljina seljak morao da isporuči kvalitetnu robu ili bi završio u gulagu, a ovde bi mogao državi da uvali što god želi jer mu je otkup zagarantovan. Pa i ono čuveno kamenje koje su preduzetni seljaci u vreme Knjaza Miloša stavljali na dno buradi sa suvim šljivama namenjenim izvozu “glupim“ Austrijancima.
5. Subvencionisanje 50% kamate za razvojne i izvozne projekte preduzeća
Interesuje mi ko bi određivao koji su projekti razvojni i po kojim kriterijumima? Zašto bi se poklanjale naše društvene pare privatnicima koji u kapitalizmu rade za svoj lični profit. Doduše mogu da razumem kapitaliste sa članskim kartama DSS-a, kad već glasaju za uništenje Srbije treba im nečim nadoknaditi grižu savesti.
6. Stabilnost kursa dinara u funkciji domaće privrede
Trebalo bi neko da mi objasni kako se održava stabilnim kurs dinara sa privredom koja ne funkcioniše? Tako što se od Rusa uzme 6 milijardi i pomaže uvoznički lobi da što jeftinije kupi loše proizvode u inostranstvu i ubije ono malo domaće proizvodnje koja inače jedva preživljava nelojalnu konkurenciju.
7. Smanjene korupcije i sive ekonomije
Ovo nam poručuje partija koja je postavila standarde za uvećanje birokratije, zapošljavanje svastika i kumova i u čije vreme vlasti je privatizovan najveći broj preduzeća, u najkorumpiranijoj privatizaciji od svih da sada sprovedenih.
8. Povećanje preferencija za domaće proizvođače u javnim nabavkama
Pominje se neko povećanje sa 20% na 25%. Ono što vam ne kažu je da nije problem dekreta koji bi to naredio, već naša preduzeća i ne proizvode sve ono što je javnim nabavkama potrebno. Jedino ako bi se ministri vozili u Zastavi ili koristili drvene računaljke sa kuglicama umesto kompjutera. Nažalost postali smo zemlja uvoznika, ko iz onog vica iz Čačka “Dognaj, prodaj“.
9. Koncesije i JPP umesto zaduživanja
Javno privatna partnerstva su jedino dobra ako ste partijski aparatčik, jer onda ono što je javno vrlo brzo postane vaše lično privatno. Takve ideje su novina jedino u Severnoj Koreji, a verujem da je čak i Sloba shvatio da od javne imovine nema vajde (pa je ispoklanjao svojim poslušnicima). Tek kad se sve privatizuje nestaće mito i korupcija od koje nažalost žive i finansiraju se i sve političke partije (i zato im odgovara).
10. Smanjenje raspona penzija sa 10:1 na 7:1 i socijalna zaštita
Ja bih predložio da penzije u Srbiji budu 5000 Evra. Što da ne i 10000 Evra? Kad bi se otpustile one desetine hiljada zaposlenih kumova i svastika koje je u državnu administraciju zaposlio DSS imali bi para da penzionerima uz svaku penziju poklonimo i po pečeno prase.
11. Moratorijum na odluku o jednostranoj primeni SSP
Ovo je verovatno najbolji od svih predloga. Ja bih ovde dodao da ako već nećemo u Evropu, a i pošto nas Rusija neće za jednu od svojih gubernija (na žalost DSS-a), da mi lepo osnujemo Centralno Afričku Uniju i priključimo se svojoj braći, Zimbabveu, Zambiji, Mozambiku i Kongo-u. Pošto nam je društveno politički sistem ionako na nivou zrelosti Afričkih plemenskih zajednica, da bar budemo u društvu onih koji su nam po tome najbliži i najsličniji.
Šta mislite da li se Vladin program razvoja srpske privrede razlikuje od DSS-ovog? Onda vam je jasno zašto smo ovako duboko u g....?